{SOMWHERE OVER THE RAINBOW}.

nedjelja, 03.02.2008.

Hanging By A Moment

Dva i pol mjeseca kasnije

Prošlo je gotovo tri mjeseca od tuluma i Tree Hill se polako pripremao na dolazak Božićnih blagdana i praznika. Puno se toga promijenilo, ali na jedan čudan način, sve je opet ostalo isto. Ako ste imalo znatiželjni poput mene, vjerojatno vas zanima što se dogodilo nakon one noći na tulumu i plaži? Vi ste sretnici, zato jer ja brbljava kao što jesam, jednostavno moram podijeliti ovo s vama. Mislim, kakva bih ja bila osoba ako bih sakrivala od vas svoj život, a zapravo vam se povjeravam?! I sad polako lupetam umjesto da prijeđem na stvar, zar ne? Pa, od one noći na plaži, moj i život moje starije sestre definitivno je krenuo na bolje i iskreno mogu reći da nisam vidjela Brooke sretniju. A ako ćemo zaista iskreno, to isto bih mogla reći i za sebe.

Nikad nisam imala neku ozbiljniju vezu. Nikad nisam imala želje za time, već sam se zadovoljavala kratkim vezicama koje bi brzo završavale zbog mojih moralnih odluka. Ali, kad me Nathan poljubio onu večer na plaži, kao da je sve to nestalo. Poljubac je bio definitivno nešto najbolje što sam ikad iskusila u životu. Bio je spor i nježan, ali strastven. Njegove usne su imale tako dobar okus da mi se činilo kako bi me koljena vjerojatno izdala da me nije držao. A način na koji me pogledao nakon poljupca, bio je toliko poseban da sam se mogla izgubiti u njegovim plavim očima i ne bi mi bilo važno. I tako je počelo. Jednim jednostavnim poljupcem koji uopće nije bio jednostavan.

***

Sjedila sam u svojoj sobi na prozoru koji je gledao u unutarnje dvorište. Iako je prozor bio zatvoren, mogla sam osjetiti da je vani zrak težak i tmuran. Sunca nismo vidjeli već mjesec dana, a da i ne spominjem hladnoću koja je postajala sve gora. Nedostajalo mi je ljeto. Nedostajala mi je toplina, more, plaža. Nedostajala mi je inspiracija koju mi je davalo ljeto. Iskreno rečeno, mrzila sam pomisao na zimske praznike. Mrzila sam snijeg, hladnoću, Božić, darove. Ali najviše od svega, mrzila sam osjećaj samoće i napuštenosti koji mi je pružala svaka zima. I najgore od svega, prestala sam se nadati kako će svake godine biti drugačije.

Svako toliko skrenula bih pogled s dvorišta i bacila ga na mobitel koji je ležao kraj mojih nogu. Još jednom, razočarala sam se kada sam vidjela da nemam propušteni poziv ili poruku koju nisam pročitala. Iako ga nisam vidjela tek tri dana i čula tek nešto više od dva sata, falio mi je moj dečko. Nathan, Lucas, Karen i Dan otišli su u posjet Danovim roditeljima jer je djed Scott slavio rođendan. Brooke je također bila s njima, a ja, iako također pozvana, nisam mogla izostati iz škole jer sam tjedan prije bila bolesna. Možete zamisliti kako sam se osamljeno osjećala u velikoj kući bez žive duše. Srećom, Peyton i Jake su mi često uvaljivali Jenny jer su oni trebali vremena za sebe, tako da mi i nije bilo previše dosadno. Ali, danas je dosada bila neopisiva.

- Kreten te nije nazvao, ha?- odjednom sam čula poznati glas i naglo sam skrenula pogled ne bi li našla osobu koja mi je toliko nedostajala, kako stoji na vratima moje sobe i slatko se smiješi.

- Što ti radiš ovdje?- šokirano sam upitala i dalje sjedeći u istom položaju.- Trebao si se vratiti tek sutra!
- Ne želiš me ovdje? Dobro, vratiti ću se sutra!- odvratio je pomalo povrijeđeni Nathan i taman se okrenuo i htio otići, kad sam ja skočila sa svog mjesta.
- Nathan Royal Scott! Da se nisi usudio kročiti kroz ta vrata!- uzviknula sam i potrčala za njim, a on se okrenuo i sa smiješkom na licu primio me u naručje kad je shvatio da se spremam skočiti na njega.

- Nedostajao si mi!- pogledala sam ga i dalje se čvrsto držeći za njegova ramena, a onda sam ga svom snagom poljubila.
- I ti meni!- šapnuo je naslonivši svoje čelo na moje i nježno mi se nasmijavši prije nego me čvrsto zagrlio.

Nekoliko dana kasnije

Ljutito sam išla prema školskoj kantini gurajući se između navale gladnih i umornih učenika. Ušavši, nisam se ni trudila stati u red za hranu iz dva razloga. Gužva je bila prevelika, a i bila sam toliko bijesna da sada nisam bila u stanju išta posjeti. Došavši do stola za kojim smo uobičajeno sjedili, vidjela sam da su svi već tu pa sam se smjestila na svoje mjesto između Skillsa i Nathana duboko uzdahnuvši.

- Gdje ti je hrana?- pogledao me čudno Nathan vidjevši da nemam pladanj hrane sa sobom.
- Nisam gladna!- odgovorila sam naslonivši ruke na stol i stavivši glavu u dlanove.
- Nisi gladna?- javio se Skills, a njegov ton glasa bio je između iznenađenog i šokiranog. On me dobro poznavao, možda najbolje od svih i znao je da ako ja nisam gladna, što uvijek jesam, nevolja je na putu- Što nije u redu, Shorty?

- Koliko teško to može biti, ha? Mislim ako djeca u vrtiću mogu pa valjda onda mogu i ja, zar ne? Uf, zašto baš ja moram biti tako prokleta?- ljutito sam lupetala gledajući od Skills do Nathana koji su se ukipili nad mojom reakcijom.
- Dušo, ako nam kažeš što je bilo možda ti možemo pomoći!- oprezno je rekla moja sestra zabrinuto me gledajući.
- Past ću TZK!- šapnula sam i ponovno zabila glavu u dlanove. Za stolom je vladala šutnja nekoliko sekundi, a onda sam čula kako su svi prasnuli u smijeh. Podigla sam glavu i sve ih redom ošinula najotrovnijim pogledom.

- Nemojte mi se smijati! Nisam ja kriva što sam sportski nenadarena kao vi! Uostalom i sami znate kako sam nespretna!- strogim sam tonom rekla, a svi su se u stotinki prestali smijati. Promrmljavši, dodala sam- Mrzim košarku!

- Ovo je zbog košarke?- iznenađeno je upitao Nathan- Hales, samo si trebala reći da ti treba pomoć! Ja ću te naučiti slobodno bacanje makar mi to bilo zadnje!- stavio je ruku na moje rame i čvrsto me zagrlio, a ja sam zahvalno uzvratila. Ali naš trenutak je prekinuo Skills koji se počeo histerično smijati.

- Ti ćeš ju naučiti košarku? Ha, sretno ti bilo!- podrugljivo je rekao, a onda je ustao i krenuo prema učionici engleskog jezika gdje je imao sljedeći sat.
- Jako smiješno, Antwon!- sarkastično sam mu dobacila, a on samo okrenuo sa smiješkom na licu i poslao mi poljubac. Još jedanput, ljutito sam uzdahnula i zabila glavu u dlanove.

***

- To je tvoje slobodno bacanje?- s nevjericom me pogledao Nathan kad sam pokušala baciti loptu u koš. Naravno, neuspješno- Ako je to tvoje slobodno bacanje, ne mogu više biti s tobom u javnosti!- dodao je, a onda se nasmiješio tako zaradivši udarac u ruku s moje strane.

- Šalim se! Dođi ovdje!- povukao me za sobom i stao ispod koša. Uhvatila sam loptu u ruku, a Nathan je počeo objašnjavati što moram napraviti- OK, uspravi ramena i podigni ruke prema košu!- objašnjavao je usput mi pomažući- Da, tako i sad još malo savij koljena i pucaj!- dodao je, a ja sam uzdahnula i kao što mi je bilo rečeno, pucala. I lopta je prošla kroz mrežu.

- Jesam! Uspjela sam!- vrisnula sam sretno i okrenula se prema Nathanu te mu skočila u naručje.- Hvala! Hvala, hvala, hvala!
- Molim!- smijao se Nathan i dalje me držeći u naručju- Ali mislim da bi mi ipak morala propisno zahvaliti!
- Pa, ako baš insistiraš- nasmiješila sam se i približila glavom prema njegovoj, a onda sam ga svom snagom poljubila zahvaljujući mu na propisan način.

03.02.2008. u 15:29 • 10 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Welcome

There are two tragedies in life. One is to gain your heart's desire. The other is to loose it.



Online Users

Angels

Photobucket

Haley James

James5

Nathan Scott

Photobucket

Brooke James

Chad2

Lucas Scott

Photobucket

Peyton Sawyer

Bryan3

Jake Jagielski

Antwon

Antwon "Skills" Taylor

Tyler

Chris Keller

Thanks to…

design: blogskins.com
Preradila: Angie

Get awesome blog templates like this one from BlogSkins.comGet awesome blog templates like this one from BlogSkins.comGet awesome blog templates like this one from BlogSkins.com